Odmah na početku predstavila im je svoju ljubičastu torbu koja ju je dopratila. Rekla je kako to nije tek obična torba, već vrlo posebna torba imena Ljubica Torbić  koja u sebi krije raznovrsna iznenađenja - raznovrsne predmete od kojih svaki nosi neku svoju, posebnu priču. Vadivši tako redom predmete iz torbe, književnica je ispričala mnogo zanimljivih priča.

Učenici su tako čuli priču o gospođi Martini kojoj su ptice pojele čokoladnu tortu dok je ona blebetala na telefon, i jednom mikseru koji je „spasio stvar“ napravivši fine palačinke za goste koji su trebali stići,

zatim o vezici koja je umislila da je zmija,

o usnoj harmonici koja je hodala ulicama i tražila nekoga tko će je svirati,

o plavom gumbu koji je tražio svoju srodnu dušu,

o ježiću Žinku koji nije htio poći u školu jer je mislio da sve zna, itd.

Književnica je tijekom cijelog susreta uključivala i učenike u pripovijedanje priča; glumili su u igrokazima, proizvodili razne zvukove, udarali ritam, odgovarali na pitanja, zaključivali koji su dijelovi priča izmišljeni, a koji stvarni.

Na kraju ih je i ocijenila, i to ocjenom „sendvič peticom“, peticom koja ispred i iza sebe ima po jedan plus.

Željka Horvat–Vukelja ostavila je utisak na sve nas, stoga smo se od nje oprostili sa željom za ponovnim susretom.