U povodu tog dana u našoj su školi održane pričaonice s učenicima nižih razreda. Učenici prvog i drugog razreda slušali su novu priču o Crvenkapici spisateljice Željke Horvat-Vukelja i dopunjavali slikopriču, a učenicima trećeg i četvrtog razreda knjižničarka je čitala priču Jednom davno talijanske književnice Luciane Sandroni, u kojoj su glavni likovi malena djevojčica koja voli čitati bajke, knjižničarka te likovi iz bajki. Nakon slušanja priče, učenici su izrađivali strip.

       Svake godine jedna od nacionalnih sekcija IBBY-ja (International board on books for young people), međunarodne neprofitne i nevladine organizacije koja promiče važnost pismenosti i čitanja za djecu, ima priliku biti sponzor Međunarodnog dana dječje knjige. Ta sekcija za tu priliku osmišljava i izrađuje plakat, smišlja temu i poruku za svu djecu svijeta. Za 2017. godinu zemlja sponzor je Rusija, s temom Rastimo s knjigom. Ovogodišnju poruku djeci napisao je ruski autor Sergej Mahotin.

Poruka djeci svijeta:

Rastimo s knjigom

       U ranom djetinjstvu volio sam graditi kuće od kockica. Umjesto krova služile su mi knjige, osobito one sa slikama. U mojim snovima penjao bih se u te kuće, legao na krevet od kutija šibica i gledao u oblake ili zvjezdano nebo. Sve je ovisilo o slici koja mi se više sviđala. Nastajao sam poput svakog djeteta, stvoriti za sebe ugodno i sigurno okruženje. I dječje su mi knjige u tome pomagale.

       Kad sam postao stariji, naučio sam čitati i knjiga iz moje mašte počela je više ličiti leptiru ili čak ptici nego krovu. Onako rastvorena na prozorskoj je dasci mahala stranicama kao krilima i prije nego li će odletjeti kroz otvoreni prozor, uzeo sam je u ruke i počeo čitati žureći u druge svjetove šire i dalje od moje mašte. Kojeg li zadovoljstva držati u rukama knjigu! Prvi čas ne znaš što je u njoj. Odupireš se napasti pogledati zadnju stranu. A kako li tek lijepo miriše! Poseban je to miris, uzbudljiv, jedinstven. Vrhovi nekih stranica još su slijepljeni kao da se knjiga još nije probudila. Probudit će se kad je počneš čitati.

       Rasteš, a svijet oko tebe postaje sve kompliciraniji. Nailaziš na pitanja na koja ni jedna odrasla osoba nije spremna odgovoriti. Pa ipak, važno je s nekim podijeliti svoje nedoumice. I knjiga je opet tu. Priskače u pomoć. Mnogi od nas sigurno su mnogo puta pomislili ova knjiga kao da je pisana o meni. Glavni lik ima iste probleme, ali oni za njega nisu nerješivi pa tko onda ne bi poželio biti kao on, hrabar i snalažljiv.

       Kad neka djevojčica ili dječak kažu Ne volim čitati, ja se nasmijem! Ne vjerujem im. Sigurno vole jesti sladoled, igrati igrice, gledati zanimljive filmove. Drugim riječima, vole se zabavljati. A čitanje je u prvom redu, veliki užitak. Osobito čitanje knjiga za djecu jer one su zato i napisane.