Međunarodni dan materinskog jezika slavi se od 1999. Godine nakon što je Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. S ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja UNESCO nas želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti.

Iako na svijetu postoji više od šest tisuća jezika, svakim se danom ta brojka smanjuje. Njih 229 više nema živućeg govornika, a ista sudbina prijeti još  barem dvije tisuće jezika. Samo kod nas jedan se smatra izumrlim od 1898. – dalmatski. 

U povodu obilježavanja Međunarodnoga dana materinskoga jezika donosimo i stihove jedne od najljepših pjesama posvećenih hrvatskomu jeziku.

Hrvatski jezik

 U tebi sam vijek svoj proživio,

Drevni i lijepi jeziče Hrvata;

Rođen na morskom pragu tvojih vrata,

Polako sam te, uz trud, osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.

Na vrhu gore i na kraju gata,

U kolibici, u kući od zlata

Svuda je meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome

Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće

Rojevi riječi u govoru tvome.

Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,

Da u tebi dišem i da živim s tobom,

I onda, kad me više biti neće.

Vladimir Nazor