Na satovima Hrvatskoga jezika provedena su osebujna dva tjedna s Ivanom Brlić-Mažuranić.  Učenice 6. b razreda čitale su Priče iz davnine te se podijelile u dvije skupine i s veseljem izradile dva kamišibaja prema priči Sunce djever i Neva Nevičica. Izradile su osobit butaj od recikliranih materijala (kartona, tekstila, vune i špage) te pričale priče mijenjajući slike nastale tehnikom akvarela.

„Kamišibaj [kamishibai] je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici. Riječ je o umjetnosti koja spaja sliku i riječ, odnosno podrazumijeva interakciju govora i slike. Korisno je sredstvo i pomagalo za rad s djecom jer razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost te komunikacijske i jezične vještine.

Kamišibaj je tvorenica od riječi kami što znači papir i šibaj što znači gledalište ili kazalište. Neki ga zovu papirnatim kazalištem i kazalištem iz kofera, no jedno je sigurno: to je vještina pripovijedanja i kazivanja uz pomoć slika. Pritom dolazi do interakcije različitih umjetnosti.

PODRIJETLO KAMIŠIBAJA:

Kamišibaj potječe iz Japana. To je tradicijski oblik pričanja priča djeci. Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo (gaito). Prodavali su ručno izrađene slatkiše. Osim slatkiša, na biciklu je bila pričvršćena i mala drvena kutija – butaj.

Kad bi se oglasio udarcem svojih štapova, djeca bi se okupila oko prodavača, kupila slastice i poslušala kamišibaj. Bila im je to lijepa nagrada za njihovu kupnju. Kazivač je bio domišljat, a njegove priče dobile bi nastavak novom kupnjom njegovih slastica.“

učiteljica Daliborka Mrazek

Izvor: https://www.skolskiportal.hr/sadrzaj/ucitelji-stvaraju/kamisibaj-pripovijedanje-uz-slike